Na sunčev jutarnji zov obli rumenilo naš kućni krov; od radosti svi prozori kata mahnuše veselo staklenim krilima sa željom da kuća ko velika ptica poleti da oblake hvata. O kako žalim nemoć njena poleta sa željom da se od temelja otkine. O kako žalim, kako žalim … [više] about Skršeni polet žalosne kućerine
Strojevima željezna srca…
Željezni divovi zbore stalno, jednako, glupo, a oči lud kotač motre i beznadno i tupo. Svud diže prašinu sivu ona svemoćna sila: sto dinara tjedno ili na hiljade bacila. Na mlazove krvi piju dani bolesni, dugi: A ako ti nećeš radit - hoće zdravi i drugi! Dok … [više] about Strojevima željezna srca…
Srebrna pjesma
Srebrn mjesečev srp žnje zvijezde: nebesko žito. Kuju cvrčci u polju kaos rosa sitne, sitne srebrnike od srebra mjesečine. U pustinji deve srebrnu pjenu žvaču. Zimi nad zemljom visi zavjesa srebrnim zvijezdama izvezena. Oči su moje majke bogata riznica srebra tuzi … [više] about Srebrna pjesma
Gorski Kotar
Slikaru Vilku Gecanu Vjetar - nestašno ždrijebe - praši širokom cestom i travu zelenu pase. Koluti magle se dižu i čelo neba ližu: to planine jutarnju lulu puše. A noge se kukuruzu žute, vitezima sa sabljom o pasu, i rune se s glavâ perjanice. Češljaju seljaci obrove … [više] about Gorski Kotar
Uskrsnuće
U zanosu kličem: Čežnjo, ćutiš kako mlado srce lupa, a mirišu polja i pjevaju ljudi, polomljeno drvo diže se i pupa, a zemljine cvijećem posute su grudi. I mirišu noći, večeri i dani, a sunašce mlado drhti ko od sreće; i ljubica šapće: Kani, suzo, kani, u slavu te Bogu … [više] about Uskrsnuće
Mi se tuže sa života
Pod lijeskom južinaju kosci: rubača im kao koža priraštena; dok mlada seljanka sjedi kod košare podvivši noge poda se i stidljivo promatra vrteć svitak u ruci: krunu s glave. Međ trepavkama crnim njoj se oči plave kao nebo između oblakâ. Pozivlju me pod grm da … [više] about Mi se tuže sa života
More lana
Vjetar, paripče bijesno, vitla bijelu prašinu, i diže zeleni talas na moru lana. I pali hiljadu modrih zvijezda u slavu dana, a slak se grčevito penje i skriva svoju bjelinu. Miriše oprano rublje iz seljačkih škrinja, pjeva o svojoj bjelini na užetu, dok vjetar ga nadimlje … [više] about More lana
Fijakerski konj br. 4
I Pokopali su ga u ulicu usku kao u raku, gdje zidovi kuća čuvaju vlagu, tišinu i bijedu u mraku. Kraj njega prođe katkada netko, kog staračkog prate koraci i rijetko, vrlo rijetko da nebo tu plahog goluba baci. Pa ako i sleti, uplaši se mraka, uplaši … [više] about Fijakerski konj br. 4
Seljanka leži na noćnoj livadi
U zlatnoj se sandali meko prošeto mjesec zvjezdastim ćilimom neba. Šumi trava - zelena kosa livade - i tresu joj se široke grudi od zvonke pjesme cvrčka. I on pjeva: o vjetru, koji se bori negdje s hrašćem i s morem - jašuć na bijelom konju-oblaku. Pjeva čežnju … [više] about Seljanka leži na noćnoj livadi
Seoski prebjezi
Mi ne znamo, kad jaglac žutim trubama zove, mi ne znamo, kako blistaju zvjezdana čisla, koja prebiru grane lipe, breze i zove, jer mi više za radost i proljeće nemamo smisla. Naše su kosti upile svu vlagu potleušice, po plućima se vuku otrovne magle dima: mi znamo … [više] about Seoski prebjezi