Sanjari mrki panj i mazi se na suncu ko starac što kašljuca sâm i tih na brijegu. Zalile ga kiše, uprljale mu koru, na masnom blatu lišaj i mahovina raste i svaku mu je poru i disaj zatvorila gadna kora kraste. Šuti pod njim brijeg, težak ko bogataš, a na njem đurđic … [više] about Panj na brijegu očekuje mrak
Vjetar u šumi
Danas je šuma puna vjetrove glazbe što fijuče, jeca, šumi i zvoni; kočije vjetrove štropoću i konji ržu - danas po nebu ptice diže vjetar i goni. Danas se čuju glasovi ljepše mnogo i tiše, danas miruju ljudi i ko da se svatko moli, a šuma kune i jauče, svaka je krošnja … [više] about Vjetar u šumi
Mlad seljak boluje u gradu
Dok me blijeda noć na krevetu siše u sobi gradskoj, tamo iznad huma žuti mjesec snijegom plave sjene riše, naboden na vrške rodnih šuma. I dok se ovdje crni puhor puši iz mrke lampe, tamo mjesec gladi sniježne humke i ledeno cvijeće. "- Oh, da mi je samo gruda svježeg … [više] about Mlad seljak boluje u gradu
Kosci u gradskom parku
Sunce je bacilo boje ko snove sa zlatne svoje palete po svodu, prosulo ruže na gradske krovove i slijedilo mene u hodu... Tud volim da idem, jer nema ljudi iz grada, a grmlje pusto me sjeća šipražja rodnog - pa da poludim vuku me gore, bijel toranj ko … [više] about Kosci u gradskom parku
Pjesma iz mansarde
Oblaci bijele radosti plove sunčanim zlatom, prhla je drhtava pjesmica kroz prozor nad zadnjim katom. Sunce je igralo veselu igru svjetla i sjene, slatkom su srećom drhtale na oknu ružice njene. S ormara miri jabuka rujna kao od vina. Uz pjesmu piše … [više] about Pjesma iz mansarde
Utjeha
Olovnosivi zidovi skučeni od tjeskobe, po njima olovo uzdaha leži - kroz peć vjetar struji, a bolest kroz disaj reži, dok teška suza lijeno kaplje tišinom sobe. Stolovi drveno šute, mrtvilo zastora visi, a debeo pauk srebrom niti gnjecave klizi. Svijam se, šapućem trpko: … [više] about Utjeha
Starom drugu
Uspomena iz djetinjstva Jutros rana u tišini snijega zalajala puška. Muklo jeknu zadnji hropac uvrh rodnog brijega - oboje mi u srcu odjeknu. Skočih brzo s ustavljenim dahom i bjelinu zagazih u snijegu. Tad opazih ko srebrenim prahom procvjetalu ružu - krvi … [više] about Starom drugu
Nedjelja u šumi kraj grada
Beskrajan zuj pokraj uha, prignuta kičma se koči. Zvrndaju rojevi muha, od zijevanja tope se oči. Cvrkuću mlitavo ptice, žuna jednako kljuje. Grč zijeva rasteže lice, a zvona dosadno bruje. Po šumi sunčane pjege - cipele nečije škripe po putu. Za rodne … [više] about Nedjelja u šumi kraj grada
Jesen u mojoj sobi
Tišina je teška, vani jesen plače, a sve nijeme stvari grli težak mrak. Mokre grane suze, njišu se sve jače i ko pred smrt grle očajnički zrak. Soba je ledena, niz prašnjava stakla kližu kaplje teške i pobiru prah. Mrtve stvari šute, zavjesa se makla, a kroz nju je ušo … [više] about Jesen u mojoj sobi
Jesenji suton u voćnjaku
Laka kiša sipi čitav dan ko prašak i miluje voće zrelo u voćnjaku; plavoj šljivi skida nježno laki mašak kao košuljicu; dok travčicu svaku resi blistav smijeh rosinih dragulja. Voćke se uvukle kao ptice u se - što dremlju po granju, a netko se šulja tihano i meko uz … [više] about Jesenji suton u voćnjaku