Mali cvrčak pjeva ko da sanja, I samo se načas od sna prene; Meke sjene travka, cvijeća, granja U svjetlo su zvijezdâ odjevene. Svi drugovi oko njega zriču: Cijelo nebo dršće od glasova. Zar iz snova zrikavci to viču, - Il su pjesme zvjezdanih korova? Poljuljane … [više] about Bdjenje
Lastavice
O lasto, kad nagneš tamna krila Sve modrilo svoda U srce se slije; Kad se vineš, grud ti se otkrije: Tako blisne voda, Koju noć je skrila. Cvrkućeš, a uhu tad se čini: Srebrne škarice Režu svijetle zrake! Ili, da kroz ledene oblake - Prolijeću strelice U dubokoj … [više] about Lastavice
Noć
To nisu zvijezde, to nebo nije: To košnica je pčelâ puna; I komad zlatnog meda - luna - U gorka usta slasti lije. To nisu zvijezde, to nebo nije: To svijetle suze žalosnice Obliše neko divno lice, I njihov sjaj mi oči mije. Košnice srca! Pjesmo nebeska! Uzdiše … [više] about Noć
Mjesečeva sonata
Jecaju gusle negdje u zraku, Iznad začarana grada; Na tihi grcaj, na suzu laku Ko more mjesečina pada. Zatuži od njih sva visina I zemlja nekim mekim zvukom, - I plače dalje violina Pod mjesečevim svijetlim lukom. Objavljeno: 1941. … [više] about Mjesečeva sonata
Beli most
Preskočil je reko, V hrptu se je svil, Bel ko čisto mleko I velo od vil. To so dva se vala Slila vu jen tren; Slika je ostala Od njihove pen. Srebrna se riba K njemu pripelja, Voda se zaziba: On se v nje smehlja. Kada riba projde, On tiho zaspi, - Kočijica … [više] about Beli most
Prezrela jesen
U svakom plodu malo sunce zori, I voće slatkim jezikom mirisa Javlja nam svoja imena; dok gori Lišće svih brezâ, kupinâ i tisâ. S brijega žuta bundeva se sori. Orasi pljušte kroz lišće iz visa. Cestama štropot punih kola ori, Na nebu vatre jesenjih obrisa. Lijepe mi … [više] about Prezrela jesen
Usnula draga
Na dragoj leži mjesečina I san svih zvijezda na njoj sniva, U grudi joj se bijele sliva, A svuda drugdje pomrčina. I moja radost i vedrina U srebrn okvir je okiva, Dok crna tuga mi noćiva U srcu: mraku sviju tmina. I tako draga u snu bludi, Pa, čini mi se, vrh … [više] about Usnula draga
Mrtvačko proljeće
Domiču dani: mrtvačko proljeće. Mislim na groblje, gdje legoše baku, Zaroniše djeda i oca u raku, - I s njima od kiše mokro cvijeće. Drage, nedorasle sestre u grobu, U ljubavi sretan sam da vas nema, Ni znale niste za laž, što se sprema; Hvalite, slatke, svoju crnu … [više] about Mrtvačko proljeće
Smrt letača
Kad čovjek jednom leti, Visoko kad se vine, Čemu tlo i pad? Nek zemlje se ne sjeti, Nek motri san visine: Od oblakâ grad! Zašto da dolje pane? Kad već dosadi sve mu, Neka nađe dom: Kao pticama grane Neka je počivka njemu Oblak-aerodrom. A kad već treba pasti … [više] about Smrt letača
Pali vuk
Kad se sruši vuk od zrna - Ko da teška krošnja pane. (Prognana daleko srna Trepereći stane.) Njegov pad ne sliči padu: To truplo pokriveno dlakom, Zgrčeno u divljem jadu - Urliče nad rakom. Još uvijek mu zubi reže I prijeteći je dlaka mrka, Oči sa njeg plaho … [više] about Pali vuk