One ne bijahu stvorene za obične vidike, - Čvrsto su gledale daleko, daleko na kraj stoljeća: Mutnu im zavjesu davahu bliske stvari i slike, Jer su prejasno vidjele raskoš Velikog Proljeća. One su nosile u sebi tihog smiješka bore, Što se u zipci ljuljo, na ubitu živio … [više] about Oči Stjepana Radića
Vojnikova ruka
Ruka mu već davno gnjila; I nakon smrti jednog dijela (Na koji sjeća ralo i pila) Čeka cijelo pogreb tijela. Odbačenu u crnu tamu (Koja kao krv je gusta) U grču pustili su samu, Bez njena srca i bez usta. Pa ipak katkada u noći Možda ona srce steže - I kaže: Slušaj, … [više] about Vojnikova ruka
Put za dragom
Nitko ne čuje naš razgovor u noći I ne vidi Tvoj smiješak, niti suze, - Odlučih, draga, da ću s Tobom poći. Ne plaši se ništa! Tko Ti hrabrost uze? Ruke su mi hladne? Gorke su mi usne? Udara mi srce pomamno u tmini? - Hlad je znak mirnoće. Noću zvuk se zgusne. Od Tvojih … [više] about Put za dragom
Dobriši Cesariću
Bolesnička soba, zatvoren u mraku, Žalostan i tih - I katkad se trgnem začuvši u zraku Plakati tvoj stih. Čini mi se, dragi, on je kao suza, Suza teška sna. Iskopani dragulj u rudniku uza - Da drugima sja. Teku crne riječi, ali usred plača Prekida ih grč; Blista … [više] about Dobriši Cesariću
Starinski stihovi
Riječ po riječ na papir teče, Neizrečena, napisana. I motrim je: gle, već ne peče - Ne peče, zvučna, zakovana. I tko će vagnut sve te riječi, Nanizane, preboljene. Zar posao ja nemam preči, No te riječi nevoljene? O, daleko je bolje prijeći More, šume i ravnice - I … [više] about Starinski stihovi
Moj grob
U planini mrkoj nek mi bude hum, Nad njim urlik vuka, crnih grana šum, Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg, Muku moje rake nedostupan bijeg. Visoko nek stoji, ko oblak i tron, Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon, Da ne dopre do njeg pokajnički glas, Strah … [više] about Moj grob
Tuga nad domovinom
Odjeknuše pucnjevi ubojni hrvatskom domovinom, I sva se ko udova ogrnu crnom, žalosnom tminom. Zaljuljala se polja bogata, tužno jeknule stijene, I jauk vjetrova krenuo kroz šume ožalošćene. Hrastovi stari i jele, lipe i cvijeće Digli glasove tužeći, - blisnule zvijezde … [više] about Tuga nad domovinom
Dimnjaci tvornički, divovi crveni
Dimnjaci tvornički, divovi crveni, u zemlji čvrsto do koljena stoje, a vjetar im ko vlasuljar neki kovrča kosu tamnu i srebrnu i njome pod kapom nebeskom vijori. Dimnjaci tvornički, divovi crveni! Objavljeno: 1934. … [više] about Dimnjaci tvornički, divovi crveni
Uspomene
Kao leptiri, odbjegli iz šakâ, Nestale sve su dječje uspomene. Još su samo praškom krila laka Jagodice prsta posrebrene. Objavljeno: 1935. … [više] about Uspomene
Jutra
Svake noći kad se vraćam od tvog stana Za mnom uvijek kruto škrine brava; Livadama lutam s mjesecom do dana: Zlatnim rupcem briše sunce suze trava. Objavljeno: 1935. … [više] about Jutra